Kancer pankreasa

Kancer pankreasa

 

Pankreas, odnosno gušterača je žlezda koja ima dvojaku funkciju u organizmu, endokrinu i egzokrinu. Pripada vitalnim organima. Njena uloga je od velikog značaja za održavanje zdravlja i pravilne funkcije organizma. Kao i svaki drugi organ, podložna je razvoju mnogih bolesti, od kojih su maligne bolesti one koje u velikom procentu dovode do smrtnog ishoda.

Pankreas se nalazi u gornjem delu trbuha, iza trbušne maramice i naleže na kičmeni stub u nivou prvog lumbalnog pršljena. Pankreas je podeljen na tri dela- glavu, telo i rep. U predelu glave pankreasa se nalazi glavni žučni vod koji odvodi žuč iz jetre i spaja se sa glavnim izvodnim kanalom pankreasa u zidu dvanaestopalačnog creva.

Koja je funkcija pankreasa?

Kao jedna od najvažnijih žlezda ljudskog organizma, gušterača se sastoji iz endokrinog i egzokrinog dela. Egzokrini deo čine acinusne ćelije i zadužen je za lučenje alkalnog soka, koji je bogat enzimima za varenje (amilaza, lipaza, proteza). Ovi enzimi su neophodni za varenje hranljivih materija-belančevina, ugljenih hidrata i masti. Endokrinu ulogu pankreasa vrše Langerhansova ostrvca, koja luče u krv, hormone insulin, glukagon, pankreasni polipeptid i somatostin.

Tumori egzokrinog pankreasa

Ova vrsta tumora pankreasa predstavlja jedan od najvažnijih zdravstvenih problema savremenog sveta. Mogu biti benigni i maligni i među njima su benigni tumori mnogo ređi i uspešno se leče operativnim putem. Podatak koji zabrinjava je taj da su maligni tumori egzokrinog pankreasa peti vodeći uzrok smrti u svetu. Populacija koja najčešće oboleva su muškarci, starosti između 60. i 80. godina. Još uvek nema preciznog odgovora šta uzrokuje njegov nastanak. Faktori rizika koji u velikoj meri doprinose razvoju tumora pankreasa su dijabetes, pušenje cigareta, preterano konzumiranje kafe, ishrana bazirana na životinjskim mastima i proteinima, gojaznost, hronična upala pankreasa, profesionalna izloženost hemikalijama, kao i genetska predispozicija.

Kancer pankreasa se često razvija mesecima, pa i godinama pre nego što se postavi dijagnoza. Simptomi su neprimetni i nespecifični. Prirodu ovog karcinoma dodatno otežava to da se on lako širi ne samo na okolne organe, već brzo daje i udaljene metastaze. Klinička slika i njegovo ispoljavanje zavise od njegove lokalizacije u pankreasu. Dve trećine karcinoma se javlja u predelu glave pankreasa, što predstvlja olakšavajuću okolnost. Simptomi su u tom slučaju jasniji pa se i dijagnoza postavlja ranije. Time su povećane i šanse za oporavak i izlečenje. Ovo nije slučaj kada se karcinom nalazi u telu i repu ovog organa.

Simptomi karcinoma pankreasa

Simptomi karakteristični za karcinom pankreasa su :bolovi, svrab kože, žuta prebojenost kože i sluzokože, urin taman kao pivo, svetla prebojenost stolice, veliki gubitak telesne mase, povraćanje…

U slučaju postojanja ovakvih simptoma i sumnje na karcinom pankreasa rade se laboratorijske analize, tumorski markeri, ultrazvuk stomaka, skener, magnetna rezonanca, pregled krvnih sudova abdomena… Ukoliko se ovim metodama dokaže prisustvo malignog tumora, pristupa se operativnom lečenju. Zavisno od zahvaćenosti pankreasa tumorom, operacija može biti radikalna i palijativna. Radikalna operacija može da se izvede tek kod petine obolelih kod kojih je karcinom lokalizovan u glavi pankreasa, a samo kod pet procenata sa zloćudnim tumorom u telu i repu pankreasa. Ovo je jako opsežna, kompleksna i dugotrajna hirurška inetvencija. Operaciju je moguće izvesti kod pacijenata sa dobrim opštim stanjem i bez udaljenih metastaza.

Postoperativno lečenje karcinoma pankreasa

Nakon operacije sprovodi se dopunska terapija koja redukuje rizik od ponovnog javljanja karcinoma pankreasa. Obično se sprovodi hemioterapija u trajanju od 6 meseci, a ponekad i zračenje. Hemioterapija ima brojna neželjena dejstva, poput mučnine, dijareje, gibitka kose i apetita, slabljenje krvne slike i opšteg pada imuniteta.

Prognoza karcinoma pankreasa

Prognoza zavisi od stadijuma u kom je karcinom pankreasa otkriven, njegove lokalizacije i agresivnosti. Međutim, čak i potencijalno izlečivi tumori imaju visok rizik od ponovnog vraćanja i posledično smrtnog ishoda. Samo 20% obolelih, kod kojih je sprovedeno adekvatno lečenje, ima petogodišnje preživljavanje nakon operacije. Preostali pacjenti u proseku žive do dve godine nakon operacije. Oboleli sa uznapredovalim oblikom karcinoma i udaljenim metastazama imaju jako kratko preživlavanje, svega nekoliko meseci. Ovo bi trebalo da skrene pažnju pacijentima i lekarima da obrate pažnju, pre svega na prevenciju i na netipične simptome koji ponekad mogu da ukazuju na ovu opaku bolest.